Zimski uzgoj kelja

Kelj (Brassica oleracea var. sabauda) je dvogodišnja biljka iz porodice krstašica (Brassicaceae). Izdržljiviji je od kupusa te bolje podnosi visoke temperature i sušu kao i niske temperature i mraz.

Zbog tih razloga idealan je za uzgoj u našem priobalju gdje bez problema prezimljuje. Listovi su mjehurasti i ne prilježu čvrsto jedan na drugi, pa glavica nije toliko tvrda kao kod kupusa te je i manje težine. Postoje kultivari koji se zbog svog dekorativnog izgleda koriste i kao ukras u vrtu.

Nakon prvih mrazeva, zbog povećana sadržaja šećera u listovima, kelj postaje još ukusniji za jelo. Sadrži dosta C-vitamina, kalija i bogat je bjelančevinama, a ima vrlo malu kaloričnu vrijednost što upućuje na njegovu izvanrednu biološku hranidbenu vrijednost

Uzgoj kelja

Kelj nema posebnih zahtjeva prema tlu, ali ga je nužno, kao i kupus, uzgajati u plodoredu, što znači da se preporuča saditi  na istu površinu tek svake treće godine. Poželjne pretkulture su krumpir, rajčica, krastavci ili grah. Za zimsku potrošnju može se uzgajati na površini gdje je iste godine bio uzgajani grašak ili rani krumpir.

Postoje rane i kasne sorte kelja. Rani kelj sije se u klijalište u veljači, a presađuje u travnju te dozrijeva u lipnju. Srednje kasni i kasni kelj može se sijati na otvoreno od travnja do početka studenoga. Sadi se na razmak za rane sorte 40×40 ili 50×50 cm, a za kasne 60×40 ili 65×50 cm. Njega prije sadnica sastoji se u prorjeđivanju, rahljenju, zalijevanju i plijevljenju. U mediteranskim se područjima kelj sije, odnosno sadi od lipnja do kolovoza, bere od rujna do travnja, a može se uzgajati u tom području i u proljeće kao i kupus.

Kelj može uspijevati na gotovo svakom tipu tla, pod uvjetom da je duboko, strukturno i da ima dobar kapacitet za vodu i zrak, uz pH 6-6,5, dakle blago kiselo tlo. Za proljetnu sadnju i proizvodnju povoljnija su tla lakšega mehaničkog sastava, koja se brzo griju.  Mlade presadnice se moraju redovno zalijevati (svaku večer ako je sušno razdoblje). S vremenom kada postanu jače i otpornije, zalijevanje se postupno smanjuje.

Kelj se bere ručno rezanjem glavice i to obično tek nakon što temperature padnu ispod ništice. Što je dulje kelj izložen hladnoći, to je slađi i blažeg okusa. No to funkcionira samo na sunčevoj svijetlosti, pa se taj proces ne može oponašati u zamrzivaču. Prinosi kelja ovise o tome da li je sorta rana ili kasna. Za rane sorte može se očekivati prinos od 20 do 25 t/ha, a za kasne sorte od 40 do 60 t/ha.

Danon d.o.o. nudi veliki izbor opreme za navodnjavanje te proizvoda za zaštitu kelja od korova, bolesti i štetnika.

Izvor: Gospodarski list 23/24-18
Agroklub- Kelj
Agroportal- Uzgoj kelja

 

Leave a Comment

Previous post:

Next post: