Uzgoj rajčice

Rajčica je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Uzgaja se u plastenicima, staklenicima i na polju. Dijeli se na srednje ranu i kasnu. Ima dobro razvijen vretenast korijen s puno bočnih žila, a glavni korijen prodire u tlo do 1,5 m dubine. Najveća masa korijenovog sistema razvija se do dubine od 40-50 cm što ovisi o kvaliteti tla. Biljka isto tako stvara i adventivno korijenje. Stablo je zeljasto, razgranato, a visina se kreće od 0,5-3 m što ovisi o uzgoju. Svi zeleni djelovi biljke obrasli su dlačicama, a cvjetovi su skupljeni u grozd. Boja cvjeta je žuta. Oprašuje se uglavnom autogamno (samooprašivanje), ali u suvremenoj proizvodnji u zaštićenom prostoru oprašivanje potiče čovjek (često uz pomoć bumbara). Rajčica na donjem djelu stabljike stvara adventivno korijenje pa je i poželjno saditi što dublje.
Prilikom sadnje razmak ovisi o kultivaru te namjeni proizvodnje. Razmak u redu varira: za visoke kultivare za rani uzgoj 30-40 cm, a za uzgoj u glavnoj sezoni 50-70 cm za, a međuredni razmak 80-100 cm.
Za visoke (indeterminantne) kulture potrebno je osigurati potporu. U uzgoju visokih kultivara kao potpora se koriste drveni kolci (mogu također poslužiti i kolci od bambusa) koji se vežu za svaku biljku. Također može poslužiti i žica kao potpora. Kod vezanja rajčice treba imati na umu da stabiljka raste u širinu do 2,5 cm, te je prilikom vezanja (kopčanja) važno ostaviti dovoljno mjesta kako se vezivo porastom stabiljke ne bi urezalo i tako spriječilo normalan protok vode i hranjiva.
Za vezivanje rajčice preporučamo kvalitetne Paskal kopče za rajčicu.

Također uzgoj rajčice je gotovo neostvariv bez navodnjavanja, jer sve povrćarske kulture imaju povećane zahtjeve za vodom. Budući da je voda je osnova svake hranjive otopine potrebno je osigurati dovoljne količine tekućine. Prije početka sadnje je ptorebno utvrditi kvalitetu vode, koja će se koristiti za natapanje. Ta voda treba imati nizak sadržaj krutih čestica i otopljenih soli, a osim fizikalnih svojstva vode, važno je pažnju obratiti i na biološku kvalitetu, što znači da voda mora biti zdrava bez patogena (uzročnika bolesti). Kemijska kvaliteta voda će ovisiti o salinitetu, lužnatosti, količini aniona i kationa (posebice natrija, sulfata i klorida). Sastav vode može utjecati i na funkcioniranje sustava za navodnjavanje, usvajanje hranjiva, te u nekim slučajevima čak i izazvati oštećenje u biljci.
Navodnjavanje kapanjem sistemima „kap po kap“ ima višestruke prednosti,kao što je ujednačeno vlaženje cjelokupnog korijenovog sistema, sprečavanje taloženja soli u tlu ili u umjetnom supstratu, brzo punjenje i pražnjenje sistema, ujednačeno ispuštanje vode i kod nižih tlakova, odstupanje u emisiji vode na otvorenom maksimalno 10%, a u zatvorenom prostoru 5% (staklenici i plastenici). To su potpuni sustavi čija je najveća kvaliteta racionalno iskorištavanje vode i energije, te stvaranje optimalnih uvjeta vlažnosti tla.
Potražite cjelokupne sustave navodnjavanja u Danon d.o.o.!

Leave a Comment

Previous post:

Next post: