Uzgoj paprike

Paprika je jedna od najčešće uzgajanih vrsta (uz krastavac i papriku) plodovitog povrća. Paprika je cijenjena zbog visokog sadržaja vitamina (posebno C), zatim šećera, bjelančevina, mineralnih soli i dr. Ima višestruku primjenu te se može konzumirati tijekom cijele godine; svježa ili prerađena sušenjem, mariniranjem ili pečenjem.
Budući da je termofilna vrsta (voli toplinu) uzgojem iz presadnica osigurava se dovoljno dugo vegetacijsko razdoblje na otvorenom za postizanje zadovoljavajuće kvalitete i prinosa. Presadnice se uzgajaju u zaštićenim prostorima koji se mogu ili ne moraju grijati. Prednosti uzgoja iz presadnica su veća iskoristivost sjemena, ranija proizvodnja na otvorenom, izbor boljih i ujednačenijih biljaka za sadnju, lakša i jeftinija kontrola korova, bolesti i štetnika.
Najraširenija tehnika uzgoja presadnica je u polietilenskim kontejnerima (polistirenski). Svaki lončić na dnu vode ima otvor da se procijedi suvišna voda. Lončići se pune supstratom i nakon toga se sije sjeme ručno. Nakon pojave prvog pravog lista, provodi se pikiranje, tj. presađivanje na veći razmak. Za proizvodnju kvalitetnih presadnica u zaštićenom prostoru važno je održavanje odgovarajuće temperature (optimalna 20-23 C), relativne vlage zraka te i vlage i razine hranjiva u supstratu.
Uzgoj paprike i na otvorenom i u zatvorenom je skoro nezamisliv bez prekrivanja tla folijama, odnosno malčiranja, kao i bez navodnjavanja kap po kap. Razlozi za navodnjavanjem su višestruki; visok sadržaj vode, razvoj velike lisne mase u kratkom vremenu, razvoj korijena u površinskom sloju tla a voda je također neophodna da se iskoriste hranjiva iz tla. Važno je odabrati vodu povoljnih fizičkih, kemijskih i bioloških svojstva, tj. da ima nizak postotak krutih čestica i otopljenih soli, da ne sadrži patogene, da nije zaslanjena i ostalo.
Potreba za vodom ovisi o fazi razvoja, o klimatskim prilikama te o tipu tla (ovisi da li je pjeskovito, ilovasto,…). Također se navodnjavanjem može provoditi i fertirigacija (prihrana vodotopivim gnojivima).
Presadnice paprike mogu se saditi u zatvorenom prostoru (plastenici i staklenici), na otvorenom (nakon opasnosti od mrazeva). U zatvorenom prostoru postoji i mogućnost hidroponskog uzgoja, na supstratima.

BOLESTI PAPRIKE

Kod uzgoja paprike najopasnije su bolesti koje napadaju žilni ili sprovodni sustav biljaka paprike (npr. Phytophora, Fusarium, Vertillicum). Skoro svake godine se javlja gangrena korjenova vrata parike, uzročnik ove bolesti je pseudogljiva Pytophtora capsici), različite vrste pjegavosti lišća i plodova, a od štetnika tu su lisne uši (Aphidae), te raličite vrste gusjenica (kukuruzni moljac ili sovice).
ZAŠTITA PAPRIKE

Izvor: Gospodarski list

Leave a Comment

Previous post:

Next post: