Uzgoj češnjaka

Češnjak, botaničkim imenom Allium sativum, pripada u porodicu Liliaceae. Uz luk je najznačajniji predstavnik skupine lukovičastog povrća. Pripada među najstarije povrćarske kulture, a podrijetlom je s područja srednje Azije. U povijesti ljudskog roda poznat je duže od 4000 godina, od Kine preko Egipta, zemalja Bliskog istoka pa sve do južnoeuropskih zemalja.

Smatra se da su češnjak prvi počeli uzgajati Egipćani te je odigrao važnu ulogu u njihovoj kulturi. Smatrali su ga svetom biljkom te se često pronalazio u grobnicama faraona. Zbog intenzivne arome i okusa, češnjak se ne koristi kao povrće u užem smislu, ali prije svega kao dodatak mnogim jelima. Prema svom sastavu ima visoku nutritivnu vrijednost. Sjemenka češnjaka sadrži vodu, bjelančevine, masti, ugljikohidrate, vlakna i minerale: natrij, kalij, magnezij, kalcij, fosfor, željezo, sumpor.

Uzgoj češnjaka

Sadi se u jesen ili rano proljeće. Prije sadnje češnjevi se odvajaju od glavice te se oni krupniji koriste za sadnju. Mali se češanj okrene korijenom nadolje, malo utisne u zemlju i nagrne se cijeli jarčić. Sadnja se može obavljati mehanizirano sadilicama. Na ravnom tlu sadi se u redove razmaka 30 cm, a u redu razmak češnjeva treba biti 10-12 cm, dubina sadnje u jesen je na 4-5 cm, a u proljeće 2-3 cm. Vadi se kada lišće požuti i stabljika polegne. Za češnjak iz jesenske sadnje to je krajem lipnja, a za onaj iz proljetne sadnje krajem kolovoza. Poslije vađenja se odvozi na prozračno mjesto zaštićeno od sunca gdje se čuva na temperaturi od 1-2 ºC uz relativnu vlagu zraka od 70-75 % i uz provjetravanje. Prinosi češnjaka proizvedenog proljetnom sadnjom su 5-8 t/ha, a onoga iz jesenske, 10-12 t/ha.

Suzbijanje korova i bolesti češnjaka

Pri jesenskoj sadnji češnjaka uglavnom se javljaju ozimi korovi, među kojima se u kontinentalnom području redovito pojavljuje mišjakinja (Stellaria media). Budući da ovaj korov, ali i ostali korovi, naročito tijekom blagih zima, opasno ugroziti uspješan rast i razvoj češnjaka (i luka) već nakon sadnje, a prije nicanja usjeva se preporučuje primjena dopuštenih zemljišnih (rezidulanih)herbicida.

Što se tiče gljivičnih bolesti za češnjak su posebno opasni gljivični rodovi: Botrytis, Fusarium, Peronospora, Puccinia, Sclerotium. Prije sadnje potrebna je preventivna zaštita od zemljišnih štetnika i zemljišnih uzročnika bolesti glavica češnjaka (npr. Sclerotium, Fusarium).

Bijela trulež (Sclerotium cepivorum) je najopasnija bolest korijena lukavičastog povrća, a najčešće napada češnjak. To je zemljišna bolest koja napada korijen i glavice češnjaka. Prvi znak na nadzemnim organima je žućenje lišća.

Suha trulež (Fusarium spp.) je druga značajna zemljišna bolest češnjaka koja na korijenu i donjem dijelu češnjeva uzrokuje trulež ili plijesan. Zbog globalnih klimatskih promjena, uz sve značajnije zagrijavanje zemljišta, bilježimo značajan porast šteta od ove bolesti češnjaka,. Na lišću također nastaju netipične promjene: venuće, žućenje i sušenje. Trulež češnjaka se nastavlja u skladištu. Uzročnici zemljišnih bolesti češnjaka održavaju se u tlu nekoliko godina, a folijarnim tretiranjem nadzemnih organa (npr. protiv hrđe, plamenjače, pjegavosti, plijesni) ne postiže se djelotvorna zaštita od uzročnika bijele i suhe truleži korijena i prizemnog dijela glavice. Poštivanje plodoreda (uzgoj češnjaka na istoj površini tek nakon četiri godine), uzgoj otpornijih lokalnih sorata te čuvanje i skladištenje sadnog materijala u optimalnim uvjetima su korisne preventivne mjere.

U poljoprivrednoj ljekarni Danon d.o.o. u Donjem Stupniku možete naći sva potrebna sredstva za zaštitu češnjaka, kao i cjelokupnu opremu za navodnjavanje te kvalitetne folije za plastenike i mulch folije za kvalitetan uzgoj češnjaka

Izvor:
Gospodarski list 16/2020 ( str.20-30)
Agroklub- Uzgoj češnjaka
Savjetodavna služba

Naslovna fotografija:  Couleur from Pixabay

 

Leave a Comment

Previous post:

Next post: