Pesticidi i suvremena civilizacija

Počeci zaštite bilja

Potkraj 15 stoljeća, toksične tvari kao što  su arsen, živa i olovo bile su  upotrebljavane kako bi se suzbili  nametnici na nasadima. U tom razdoblju, nikotin sulfat je  ekstrahiran iz lišća duhana, te je  upotrebljavan kao insekticid. Djelovanje anorganskih fungicida otkriveno je sredinom  19. stoljeća što je bitno promijenilo sliku suvremenog  svijeta. Pariško zelenilo ili “Paris Green” (bakreni acetoarsenid) prvi put je korišten 1867 g.  Bakrov sulfat pentahidrat koristi se također od kraja 19 st. Početkom 20 st. pronađena su dva nova pesticida, piretrin koji je deriviran iz biljke buhač (Tanacetum cinerariifolium) i rotenon koji je deriviran iz korijenja tropskog povrća.

Povećava se upotreba mnogih  spojeva: arsena, cijanida i žive. Većina tih spojeva je imala široki spektar djelovanja na štetnike i bolesti.  Neki kao što je željezo-sulfat su pokazali selektivna herbicidna svojstva (suzbijanje korova). Iako su pesticidi već pokazivali svoja toksična svojstva i ranije, proizvodnja sintetičkih spojeva počela je 1930-tih. U ovom periodu pronađeni su prvi organski fungicidi,  alkiltiocijanat insekticidi i ditiokarbamantni fungicidi. Povećana primjena pesticida počela se zbivati nakon II. svjetskog rata sa otkrićem diklordifeniltrikloretana (DDT-a), beta-heksaklorcikloheksana  (BHC-a), Aldrina, Dieldrina, Endrina i 2,4-diklorfenoksi kiseline (2,4–D). Ove nove  kemikalije su bile jeftine, efektivne i vrlo popularne. DDT je bio  jako zanimljiv zbog svog širokog spektra djelovanja na insekte u poljoprivredi kao i na  prijenosnike (vektore) bolesti (Levine, 2007).

Migracije u 19. stoljeću

Pojavom anorganskih fungicida u 19. st. omogućena je  proizvodnja žitarica na sjeveru Europe pa im je zbog povećane proizvodnje cijena  znatno smanjena. Jug Italije je tim padom cijena znatno  osiromašen pa je iseljavanje bilo jedino rješenje te se stanovništvo odselilo u Sjevernu i Južnu Ameriku.

Pojava krumpirove plijesni u Irskoj

1570 g. krumpir je donesen iz Amerike u Europu.  Također je iz Amerike u Europu unesena gljiva Phytophthora infestans uzročnik plamenjače ili plijesni krumpira koja je 1845 g. izazvala epifitociju. Zbog krumpirove plijesni u Irskoj je u razdoblju od 1845-1860 umrlo preko milijun ljudi, a više od 1,5 miliona se iselilo u države Sjeverne, ali i Južne Amerike. 1861 godine botaničar Anton de Bary dokazao da se radi o gljivi i to je prva potvrda da su gljive uzročnici bolesti.

Slika 2. Krumpir zaražen krumpirovom plijesni

Pojava pepelnice, filoksere i plamenjače vinove loze

Pepelnica (Erysiphe necator) prvi put primijećena u Engleskoj u okolici  Londona 1845, a zatim se u roku od 6 godina proširila na sve mediteranske zemlje. Zbog pepelnice je 1854 g. smanjena proizvodnja vina u Francuskoj za  80%. Filoksera (Viteus vitifoliae = Phylloxera vastatrix) se pojavila 1860. u Francuskoj, a plamenjača (Plasmopara viticola) se pojavila 1878. g., isto u Francuskoj. Te bolesti vinove loze su zbog propadanja vinograda bile uzrok selidbe stanovništva iz naših krajeva (Dalmacije), kao i iz Italije i Francuske krajem 19. i početkom 20. stoljeća u države Sjeverne i  Južne Amerike.

Smanjenje smrtnosti zbog malarije i veliki porast broja stanovništva

Malariju prenose ženke komaraca (Anopheles spp.) koje piju krv da bi mogle razviti i položiti jaja, a ta zaražena krv prenesena na zdravog čovjeka je uzrok širenja malarije. Komarac uzročnik malarije je uzrokovao veću smrtnost nego svi ratovi zajedno. 1939 g. otkriveno je insekticidno djelovanje DDT-a, a nakon drugog svjetskog rata počela je primjena u suzbijanju komaraca Anopheles sp., vektora malarije.  Nakon DDT-a pronalaze se i ostali insekticidi iz skupine kloriranih ugljikovodika. Do danas su zbog rezistentnosti uglavnom zabranjeni. Ostale skupine organo-fosforni, karbamati, piretroidi, neonikotinoidi itd. koriste se do danas.
Suzbijanjem komarca Anopheles sp  došlo je eksponencijalnog rasta stanovništva u područjima koje su prije bile najviše zahvaćene malarijom, a to su naročito tropske i suptropske države sa dolinama velikih rijeka (Kina, Indija, Pakistan, Bangladeš, Nigerija, Egipat i dr.).
Bez moderne tehnologije (gnojidba, rodnije sorte i hibridi, mehanizacija i pesticidi) ne bi bili u mogućnosti prehraniti sadašnje stanovništvo.

Vladimir Danon

DRŽAVA 1957 g. 2017 g.
KINA 582.603.000 1.373.541.000 (2.3x)
INDIJA 376.750.000 1.266.883.000 (3,3x)
INDONEZIJA 81.100.000 258.316.000 (3,1x)
BRAZIL 57.098.000 205.823.000 (3,6x)
PAKISTAN+BANGLADEŠ 81.540.000 Pakistan 201.995.000 (2,5x)
NIGERIJA 12.770.000 186.053.000 (14x)
FILIPINI 21.440.000 102.624.000 (4,8x)
ETIOPIJA 17.804.000 102.374.000 (6x)
VIJETNAM 23.880.000 95.261.000 (3,9x)

Tablica 1  . Porast broja stanovništva tropskih i suptropskih države sa dolinama velikih rijeka

Leave a Comment

Previous post:

Next post: